Šta je angiosarkom?

Podeli tekst

Angiosarkom, retka forma kancera, razvija se u sluznici krvnih i limfnih sudova, koji čine deo imunološkog sistema. Bakterije, viruse i otpadne proizvode telo skuplja i odlaže putem limfnih sudova.

Moguće je da se ova maligna bolest pojavi bilo gde u organizmu, ali češće se manifestuje na glavi i vratu, u koži. Na retkim mestima, angiosarkom se može formirati u koži drugih delova tela, uključujući dojku. Takođe, može nastati u dubljim tkivima poput jetre i srca. Uočeno je da se angiosarkom može razviti u oblastima koje su prethodno tretirane radioterapijom.

Simptomi angiosarkoma

Znaci i simptomi angiosarkoma mogu se razlikovati u zavisnosti od toga gde se rak javlja.

Angiosarkom koji utiče na kožu

Najčešće, angiosarkom se javlja u koži na glavi i vratu. Često se dešava na koži glave. Simptomi ovog oblika angiosarkoma uključuju:

  • Podignuta površina kože koja izgleda kao modrica
  • Lezija nalik modricama koja vremenom raste
  • Lezija koja može krvariti kada se izgrebe ili udari
  • Otok na koži oko lezije.

Angiosarkom koji utiče na organe

Kada angiosarkom utiče na organe, kao što su jetra ili srce, često izaziva bol. Ostali simptomi zavise od lokacije angiosarkoma.

Šta uzrokuje angiosarkom?

Uzrok angiosarkoma nije u potpunosti razjašnjen, a ova retka vrsta raka obično nema jasno definisane faktore rizika. Međutim, postoje neki potencijalni činioci koji se povezuju s povećanim rizikom od razvoja angiosarkoma:

  • Radijacija: Prethodna izloženost radioterapiji može povećati rizik od razvoja angiosarkoma u oblastima koje su bile podvrgnute zračenju.
  • Starost: Angiosarkom se češće javlja kod starijih osoba, iako može uticati na ljude svih uzrasta.
  • Limfedem: Dugotrajni limfedem, oticanje koje proizlazi iz oštećenja limfnih sudova, može povećati rizik od angiosarkoma.
  • Genetski faktori: Iako je retko, postoji mogućnost da genetski faktori igraju ulogu u pojavi angiosarkoma.
  • Hemangiomatosis: Retke genetske bolesti poput Maffucci sindroma ili Klippel-Trenaunay-Weber sindroma, koje uzrokuju nepravilan rast krvnih sudova, mogu povećati rizik od angiosarkoma.
  • Hronične rane ili ožiljci: Dugotrajne rane ili ožiljci, posebno oni nastali usled hirurških zahvata, mogu povećati rizik od razvoja angiosarkoma.

Važno je napomenuti da ovi faktori nisu direktni uzroci angiosarkoma, već činioci koji mogu povećati rizik od nastanka ove bolesti. Većina ljudi koji ispolje ove faktore rizika ipak neće razviti angiosarkom, dok neki ljudi koji nemaju ove faktore ipak mogu biti pogođeni ovom retkom vrstom raka. S obzirom na retkost angiosarkoma, dalja istraživanja su potrebna kako bi se bolje razumeli uzroci ove bolesti.

Dijagnostikovanje angiosarkoma

Dijagnostikovanje angiosarkoma zahteva pažljivu analizu medicinske istorije, fizički pregled, laboratorijske testove i slikovne metode. 

  • Anamneza i fizički pregled: Prvi korak u dijagnostici angiosarkoma obuhvata intervjuisanje pacijenta kako bi se prikupile informacije o simptomima, dužini trajanja problema, prethodnim zdravstvenim stanjima i porodičnoj anamnezi. Fizički pregled obuhvata ispitivanje promena na koži, oticanje, bol i druge simptome koji mogu ukazivati na prisustvo tumora.
  • Laboratorijski testovi: Određeni laboratorijski testovi, kao što su kompletna krvna slika i biohemijski profili, mogu pružiti informacije o opštem zdravstvenom stanju pacijenta i otkriti eventualne abnormalnosti koje mogu biti povezane sa sarkomom.
  • Radiološki pregledi: Rendgenski snimci (RTG), kompjuterizovana tomografija (CT) i ultrazvuk mogu se koristiti za dobijanje inicijalnih informacija o veličini tumora, njegovom položaju i eventualnom proširenju na okolna tkiva.
  • Magnetna rezonanca (MR): MR je posebno korisna slikovna metoda za angiosarkome jer pruža vrlo detaljne slike mekih tkiva i krvnih sudova. Najčešće se koristi kontrastno sredstvo kako bi se poboljšala vidljivost vaskularnih promena. Magnetna rezonanca omogućava precizno određivanje lokalizacije tumora, procenu proširenosti u okolna tkiva i identifikaciju eventualnih metastaza. MR angiografija posebno se fokusira na vizualizaciju krvnih sudova, omogućavajući lekarima da prate protok krvi i identifikuju eventualne nepravilnosti. Ova tehnika često pruža najdetaljniju sliku angiosarkoma i pomaže u planiranju optimalnog tretmana.
  • Histopatološka analiza: Konačna dijagnoza angiosarkoma postavlja se na osnovu histopatološke analize uzorka tkiva dobijenog biopsijom. Ovaj korak omogućava patolozima da identifikuju maligne ćelije i odrede vrstu sarkoma.

Dijagnostika angiosarkoma zahteva multidisciplinarni pristup i saradnju različitih medicinskih stručnjaka. Magnetna rezonanca, posebno MR angiografija, igra ključnu ulogu u dobijanju detaljnih informacija o vaskularnoj strukturi tumora, što pomaže lekarima u planiranju odgovarajućeg tretmana. Važno je napomenuti da je tačnost dijagnoze od suštinskog značaja za uspešno lečenje angiosarkoma.

Lečenje angiosarkoma

Angiosarkom je rak koji brzo raste, tako da će ga vaši lekari tretirati agresivno.

  • Hirurgija: Lekari će operacijom ukloniti što je moguće veći deo angiosarkoma, ali ponekad to nije moguće zbog lokacije.
  • Terapija zračenjem: Radioterapija se može koristiti u vreme operacije. Zračenje je usmereno na područje tumora kako bi se sprečilo njegovo ponovno rast nakon uklanjanja. Radioterapija se takođe može koristiti ako se angiosarkom ne može ukloniti operacijom.
  • Hemoterapija: Ako se tumor proširio na druge delove tela, hemoterapija se može koristiti za ubijanje ćelija raka. Hemoterapija se takođe može kombinovati sa terapijom zračenjem ako se angiosarkom ne može ukloniti operacijom.

Lekari i naučnici razvijaju nove tretmane za angiosarkom.

Da li se angiosarkom javlja u porodicama?

Angiosarkom se ponekad može pojaviti u porodicama. Naučnici su otkrili da ljudi sa promenom gena zvanog POT1 mogu razviti angiosarkom srca, a ova promena se može preneti na njihovu decu.

Pročitaj još saveta